ZLATNI DODIR GENERACIJA

ZLATNI DODIR GENERACIJA

Čini se da u doba mobilnih aplikacija i ubrzanog načina života sve više zaboravljamo na stare zanate i divne proizvode koji su plod dugogodišnjeg iskustva, predanog rada i iznimne preciznosti. U Zlatarni Celje svjesni smo da je uz stalne nadogradnje na području modernih tehnologija i praćenje modnih trendova važno cijeniti zlatarsko znanje koje putuje s koljena na koljeno. Čast nam je predstaviti vam dio našeg profesionalnog tima - naše vrhunske zlatare Srečka Ocvirka i Dušana Gradišnika, koji su s nama više od 30 godina i zaslužni su za proizvodnju mnogih izuzetnih komada nakita u Zlatarni Celje, i njihovih nasljednika , te mlađu generaciju zlatara, Blanku, Eriku i Blaža.

1. Koji je bio razlog za osvajanje puta do zlatarskog zanimanja?

   DUŠAN: Moja majka bila je zlatarka, pa sam imao priliku upoznati ljepotu struke u osnovnoj školi, koja mi se toliko svidjela da sam tada odlučio studirati za zlatara. Ponosan sam i sretan što je prošle godine u zlatarski svijet ušla moja najmlađa kći Anja koja će i dalje njegovati obiteljsku tradiciju.

2. Kako su izgledale vaše prve šegrtske godine? (škola, naukovanje, odnos prema vrhunskim majstorima ...)

   SREČKO: 1975. godine, kad sam tek započeo naukovanje, imali smo vrlo strogog učitelja praktičnog rada - zlatara Ivana Leskovšeka. Međutim, naučili smo puno, jer smo morali savladati sve faze proizvodnje, od početka do kraja. Naravno, u to se vrijeme sve radilo samo ručno. Pozicija u odjelu za razvoj zahtijevala je godine dokazivanja i napornog rada. To je imalo poseban status.

3. Na koji ste nakit najponosniji? / Koji vam je najdraži projekt u povijesti vašeg rada?

   DUŠAN: Bilo je puno projekata u razdoblju od 37 godina. Sudjelovao sam i na raznim izložbama. Najviše se sjećam ogrlice za koju sam na međunarodnoj izložbi 1992. godine osvojio prvo mjesto u kategoriji umjetničkog dizajna. Moj najdraži projekt u povijesti mog rada bila je dijamantna ogrlica, koja se sastojala od mnogih okruglih karika i izrađena uz pomoć tada nove tehnologije 3D dizajna nakita i laserskog lemljenja.

4. I ako mogu ući malo detaljnije; koja vrsta (faza ili postupak) u izradi nakita predstavlja vam najveći izazov i u konačnici najveće zadovoljstvo, a time i uspjeh?

   DUŠAN: Svaki komad ima određene faze obrade. Lijepo je svjedočiti rastu od zlatne šipke do konačnog proizvoda. Poseban uspjeh za mene je savršeno izveden konačni proizvod, koji izrađujem od početka do kraja na temelju preliminarne skice i plana dizajnera nakita, a kroz zahtjevni postupak tome dodajem svoju zlatarsku notu. Ovim zadovoljavam svoje profesionalne proizvodne kriterije, viziju dizajnera i na kraju kupca. Zaista sam ponosan na takve proizvode.

5. Koliko vam znači nakit?

   DUŠAN: Nakit ima veliku vrijednost, ali meni je, kao zlataru, naravno najvažniji proizvod s jasno vidljivom razinom težine.

6. Kako u svoj rad ugrađujete nove tehnologije, poput 3D tiska? Jesu li za vas samo prednost ili prepreka?

   SREČKO: Nova tehnologija je itekako dobrodošla u zlatarstvu. Ali samo pod uvjetom da svi uključeni poznaju sve faze rada, tj. od početka do kraja. Iako je ručni rad važan, suvremene tehnologije od velike su pomoći zlataru jer olakšavaju poteškoće u radu i skraćuju vrijeme izrade.

7. Kako izgleda raditi s drugim članovima tima stručnjaka Zlatarne Celje, poput dizajnera nakita, tehnologa, kovača?

   SREČKO: Svi moraju biti povezani.

   DUŠAN: Suradnja je korektna. Zajedno učimo na novim projektima i zajedno radimo na rješavanju problema kod izrade proizvoda.

8. Kakav je osjećaj znati da toliko ljudi nosi nakit koji sadrži vašu energiju? Siguran sam da ljudi još uvijek nose nakit koji ste stvorili s naporom i srcem prije mnogo godina, u vrijeme važnih prekretnica u vašem životu kada ste se vjenčali, imali djecu. Sva ta energija, zarobljena u komadićima zlata i srebra, još uvijek je među ljudima.

   DUŠAN: Ugodan je osjećaj kad ljudi prepoznaju vaš trud i budu zadovoljni proizvodom koji ste za njih stvorili.

9. Kako gledate na mlađu generaciju svojih nasljednika? Je li vam stalo do struke, je li vaša vizija budućnosti pozitivna?

   DUŠAN: Za sada me ne brine budućnost zlatarstva. Međutim, mislim da bi trebao biti veći naglasak na poučavanju i obrazovanju novih zlatara.

10. Vaše znanje i iskustvo usavršeni su uz brojne izvrsne stare zlatare. Jeste li tada od njih dobili neku "zlatnu doktrinu" koja će vam zauvijek ostati u sjećanju i držite se toga i danas?

    SREČKO: Znanje sam dobivao od iskusnih starih majstora koji su znali puno, ali ponekad nisu sve ispričali i pokazali. Puštali su da se iskreno namučimo. Ali vjerujem u ovo učenje: „Što više znaš, to više vrijediš! Mogu vam uzeti novac, posao, godišnji odmor i još mnogo toga, ali nitko ne može uzeti vaše znanje! "

    DUŠAN: Veliki majstori iz moje prošlosti uvijek su mi govorili da svoju profesiju moraš raditi srcem.

11. Možete li ukratko opisati atmosferu nekad i danas?

    SREČKO: Atmosfera se puno promijenila. Nekada je vrhunski zlatar bio vrlo poštovan, a nadređeni su predstavljali strah i trepet. Mogli ste biti pošteno opominjani samo ako nekoga niste pozdravili dovoljno glasno. Tako je bilo nekada davno. Međutim, danas su odnosi na prijateljskijoj razini.

Pod budnim okom najvećih majstora učili su i njihovi nasljednici. Erika, Blaž i Anja nastavit će tradiciju iznimne izrade zlatnog nakita. Njihov svjež i profesionalan pristup tradiciji izrade nakita i kreativnosti pomoći će nam da udovoljimo i najzahtjevnijim kupcima.

1. Kako ste odlučili postati zlatar? Kada se pojavila vaša fascinacija nakitom i njegovom izradom?

   BLAŽ: Kao dijete bio sam fasciniran medaljonom oko vrata moje bake. Več sam tada u sebi osjetio zanimanje kako je napravljen i odakle dolazi. Kad sam kao dijete šetao gradom, najviše me privukao izlog Zlatarne Celje koji i danas stoji na istom mjestu. Uvijek su me zanimale priče o zlatarama i njihovom radu, tako da sam u osnovnoj školi znao da želim biti dio ove lijepe priče.

   ANJA: Zlatarskim zanimanjem fascinirao me otac, koji je također zlatar. Od malih nogu gledala sam kako srcem radi svoj posao i zaista uživa. On je bio taj koji me detaljnije upoznao sa strukom i pokazao da to uključuje puno kreativnosti i izrade lijepih komada. Tada mi je postalo jasno da nakit nije samo komad koji krasi, već ima posebnu draž. To je u meni pobudilo još veće zanimanje i poštovanje, što me posljedično odvelo na put zlatara.

2. Bojite li se za svoju profesiju, mislite li da ta profesija odumire?

   ERIKA: Ne bojim se. Istina je, međutim, da mladih zlatara danas nažalost nedostaje. Ali mislim da je sada vrijeme da se osposobe za ovo rijetko i cijenjeno zanimanje. Za deset godina može se dogoditi da će struka biti u velikoj krizi, sve dok se ništa ne promijeni na polju obrazovanja mladih. Potrebno je puno ručne vještine, strpljenja, ustrajnosti i dugogodišnje vježbanje da biste se transformirali u zlatara.

3. Što mislite o modernoj tehnologiji koja vam pomaže u radu?

   ANJA: Suvremena tehnologija nam je od velike pomoći u radu. Posebno ga možemo koristiti za pomoć s manjim detaljima i komadima koje je izuzetno teško ili gotovo nemoguće izraditi na tradicionalan način.

   ERIKA: Suvremena tehnologija nadopunjuje naš rad, jer pojednostavljuje mnoge postupke. Međutim, imajte na umu da moderna tehnologija teško preživi bez zlatara, dok zlatar može bez nje. Produžuje se vrijeme izrade, što je definitivno presudno kod izrade nakita masone i male serije proizvodnje. Uz pomoć 3D printera i laserskog lemljenja možemo za nekoliko sati, umjesto za nekoliko dana, izraditi pojedinačni nakit, što također utječe na cijenu proizvoda. Završetak svakog proizvoda i dalje ostaje stvar ručne vještine.